U sklopu projektnog tjedna učenici šestih razreda su na prvi dan proljeća posjetili Karlovac, Ozalj i slatkovodni akvarij Aquatiku. Kako im je bilo pročitajte u izvješću učenice 6.a razreda Ane Babić.
PUT U KARLOVAC I OZALJ
Dana 21. ožujka 2017. godine putovali smo u Karlovac i Ozalj, a pod „putovali smo“ mislila sam na 6. razrede, profesorice i našu ravnateljicu.
Pred školu sam došla u 10 do 8. Ispred škole je bilo puno djece, šestaši, prvaši i nekoliko učenika petih razreda. Došle su i profesorice pa smo bili spremni za polazak. Čekao nas je bijeli autobus s natpisom darojkovic.com. Naravno, kao svaki autobus imao je velike crne kotače i puno prozora. Polako i glasno krenuli smo prema njemu. Smjestili smo se i polako krenuli. Sjeli smo na plava sjedala prekrivena nekom čudnom tkaninom plave boje. Nakon sat vremena vožnje stigli smo u Ozalj. Popeli smo se do Zavičajnog muzeja Ozalj i napravili malu stanku da nešto pojedemo prije razgledavanja. Dok hodasmo prema muzeju, Anja i ja sve smo slikale, čak i najmanje detalje. Pogled s mosta preko kojeg smo prolazili bio je prekrasan. Rijeka Kupa blistala je, svojom prekrasnom bojom i ljepotom očarala me, a vjerujem i ostale. Ušli smo u muzej i voditelj nam je počeo govoriti o povijesti grada Ozlja. Muzej je vrlo star, no nije izgledao tako staro. Kako smo prolazili kroz muzej, to mi se sve više počeo sviđati. Bio je poprilično velik. Stari i široki bijeli zidovi, čak 1 metar, držali su ovaj muzej na mjestu. To što su zidovi bili široki nije značilo da je u muzeju bilo toplo. U svakoj prostoriji koju smo obilazili bilo je sve hladnije. U velikim staklenim vitrinama nalazili su se stari predmeti koji su nađeni na području Ozlja ili muzeja te stvari ili predmeti koji su pripadali Babonićima, Zrinskima i Frankopanima. Nakon razgledavanja muzeja krenuli smo prema Karlovcu. U Karlovcu nas je dočekao vodič Alen koji nas je proveo kroz Zvijezdu, poznatu karlovačku šetnicu. Kako smo šetali duž karlovačke šesterokrake zvijezde, vodič Alen pričao nam je razne povijesne događaje koji su se zbili na području grada Karlovca. Rekao nam je da su u maloj ulici blizu kružnog toka živjeli poznati hrvatski istraživači Afrike, Mirko i Stevo Seljan. Naš put kroz Zvijezdu trajao je oko sat vremena. Prekrasno zelenilo samo je uljepšavalo moj doživljaj o Karlovcu, gradu na 4 rijeke. Završetkom obilazka Karlovca i karlovačke šetnice stigli smo do Aquatike. Kao građevina izvana bijaše lijepa, prekrasno izgrađena, dok je iznutra sadržavala puno malih i velikih akvarija u kojem se nalaze ribe različitih veličina, oblika i s različitih staništa. Oko pola sata kasnije krenuli smo u park koji su navodno Amerikanci darovali Karlovčanima. Park je ogroman, pun čudnih sprava, bila je čak jedna na kojoj ste mogli proizvoditi razne melodije. Oko pola 3 krenuli smo prema restoranu Kristal u kojem smo ručali. Restoran je bilo jako uredan, lijep, prekrasno uređen i ugodan. Sjeli smo za velike okrugle stolove prekrivene bijelim stolnjacima. Za ručak smo imali odrezak s pomfritom i kečapom, a za desert slasne palačinke sa sladoledom. Jelo je bilo jako ukusno. Polako smo krenuli prema autobusu i uputili se prema našem dragom gradu Zagrebu.
To je bio naš put u Karlovac i Ozalj. Bilo je odlično i imali smo sreće što je vrijeme bilo vedro i sunčano.
Ana Babić, 6. a
